"Neće uvijek biti lako, nekad možda pomislite i o odustajanju, ali sjetite se svih uspjeha, uspomena i prijatelja koje ste stvorili, i shvatite to kao izazov. I ono najvažnije: Ništa ne morate, već vi to sve želite!"
Dugoselka Mara Markovanović sigurno će donijeti puno dobrih vijesti iz sportskog svijeta. Petnaestogodišnja stolnotenisačica, članica STŠK „Dugo Selo“, na visokom je drugom mjestu rang liste mlađih juniorki RH. Nanizala je velik broj medalja, a sportske obaveze itekako uspješno usklađuje s onim školskim. U svojoj OŠ Josipa Zorića više je puta proglašena učenicom generacije; na kraju osmog razreda bila je najbolja učenica škole; školska ekipa dva puta je osvojila naslov državnih prvakinja; nagrađena je i kao dio ekipe pomlatka sa svojim suigračicama Mijom Horvatiček i Lanom Bebek. Sve to nastavlja i kao srednjoškolka u I. gimnaziji u Zagrebu. Perspektivna mlada sportašica svoj talent započela je brusiti sa sedam godina. Marina sportska dostignuća prepoznao je i nagradio Grad Dugo Selo. Također, gradska je stipendistica. Njen trud i zalaganje svakako su povod za razgovor i poruku svim mladima koji žele uspješno kročiti svojim životnim putem.
Predstavite se, recite nešto više o sebi, svojem putu u stolnom tenisu i trenutnim sportskim ambicijama?
Imam 15 godina dok stolni tenis treniram skoro 9; počela sam trenirati u prvom razredu, s nepunih 7 godina. Osnovnu školu završila sam u Dugom Selu (OŠ Josipa Zorića) i to s odličnim uspjehom te sam u osmome razredu bila proglašena učenicom škole. Tada sam i s mojom ekipom uspjela obraniti naslov školskih državnih prvakinja. Sada pohađam I. gimnaziju u Zagrebu i pokušavam zadržati vrlo dobre i odlične ocjene.
U kojem klubu trenirate i koliko je to okruženje pomoglo u Vašem razvoju kao stolnotenisačice?
Dandanas treniram u klubu u kojem sam i započela svoju karijeru, STŠK „Dugo Selo“. U tom klubu moji su me treneri, Željko Murat i Zvonko Pokas, kao i moje suigračice i suigrači oblikovali, ne samo u igračicu, već i u osobu kakva sam danas. Ovdje sam od prvog treninga uspjela doći do prvog nastupa u hrvatskome dresu. Nastupala sam na EYS u Osijeku gdje sam u ekipi s Marjanovićem, Marčecom i Pustaj osvojila zlato te sam nastupala na WTT turnirima. Posebna mi je čast bila predstavljati Hrvatsku na Europskom omladinskom prvenstvu u Poljskoj prošle godine u kategoriji ispod 15 godina.
S klubom nastupam u 1. HL žene – zapad u ekipi s mojim dugogodišnjim suigračicama i prijateljicama, M. Horvatiček i L. Bebek, s kojima sam nastupala i na mnogim državnim i međunarodnim prvenstvima; višestruke smo viceprvakinje države u nekoliko kategorija te smo osvojile međunarodni memorijal Mirko Abramović u Varaždinu. Trenutno držim visoko drugo mjesto na rang listi RH u kategoriji mlađih juniorki (ispod 17 godina).
Impresivan je niz Vaših uspjeha kako sportskih, tako i školskih. Kako uspijevate održavati visoke rezultate u stolnom tenisu uz istovremeno postizanje izvrsnih rezultata u školi? S obzirom na iskustvo u osnovnoj, možete li nam reći nešto više o prijelazu u srednju školu i svojim trenutnim akademskim ciljevima?
Usklađivanje školskih i sportskih obaveza zahtjeva dobru organizaciju vremena, u čemu zapravo nemam što 'kemijati' jer mi je dan ispunjen u potpunosti, pogotovo sada kad putujem malo više od sat vremena do škole i nazad. Pokušavam učiti redovito i ne dopustiti si 'kampanjac'. Naveliko mi pomaže status kategoriziranog sportaša zbog kojeg imam odgovaranje po dogovoru. Što se tiče prelaska u srednju školu, jako sam zadovoljna svojim odabirom škole – profesori i društvo su stvarno top. Sigurna sam da želim ići na fakultet, ali ne znam još na koji pa sam si upisivanjem gimnazije kupila još malo vremena za razmišljanje.
Kako ide usklađivanje obveza u školi i sportu? Postoje li neki posebni izazovi?
Zasad uspijevam uskladiti sportske i školske obaveze gotovo savršeno tako da mi ostane malo i slobodnog vremena tokom dana. Jedini izazov je putovanje jer vlakovi često kasne, no sada je situacija malo bolja. Za uspješno usklađivanja svakako je važna i moja obitelj jer oni su uvijek tu, uz mene. Roditelji su mi neizmjerna podrška, velika pomoć kod prijevoza te moja braća – moji najveći obožavatelji.
Kad nema treninga i škole, kako provodite svoje slobodno vrijeme? Imate li neki hobi ili aktivnost koje pomažu u opuštanju i ravnoteži u životu?
Tokom praznika, kada nema ni škole ni treninga, uglavnom idem na kavu s prijateljima ili sam doma s obitelji. Isto tako, često pogledam neki film i pročitam knjigu, ali ponajviše nadoknađujem druženja jer gotovo uvijek odbijem poziv za izlazak zbog turnira ili treninga.
Kao mlada sportašica, imate priliku biti uzor mladima. Koja bi bila Vaša poruka za sve mlade koji nastoje imati uspješne sportske ili obrazovne ambicije?
Neće uvijek biti lako, nekad možda pomislite i o odustajanju, ali sjetite se svih uspjeha, uspomena i prijatelja koje ste stvorili, i shvatite to kao izazov. I ono najvažnije: Ništa ne morate, već vi to sve želite!
Na kraju, ako bi mogli igrati stolni tenis s bilo kojom poznatom osobom, tko bi to bio i zašto?
Jao, dugačka je lista, ali mislim da bih izabrala Forresta Gumpa. Zašto? Čovjek je pobijedio Kineza s taktikom „samo ne ispuštaj lopticu iz vida“ te mi se jako sviđao citat: „Rekli su mi da je budućnost svjetskog mira u mojim rukama, ali ja sam samo igrao stolni tenis!“
Ana-Marija Šprihal
Foto: privatna kolekcija, DK, STŠK Dugo Selo, HŠSZ, HSTS
