„Kažu da je to planina sa stopalima u moru, a čelom u munjama. Planina čije staze traže od trkača apsolutni maksimum, fizički i mentalni. Teren koji će izazvati najspremnije i najodvažnije. Jesi spreman za apsolutni izazov?“ - tako je organizator na svojoj stranici započeo opis Absolute Biokovo Challenga, jedne od najtežih utrka u Hrvatskoj.
Extreme Challenge naziv je staze duljine 45,4 km sa ukupnim usponom 4480 m+ na koju su se ove godine ponovno odvažili Tomislav Poljak i Kristian Pintar.
Tomislav je na ovom izazovu nastupio drugi put, a iskustvo i izdržljivost koje je naporno gradio proteklih mjeseci su se itekako isplatili. Prošle godine mu je za prolazak staze trebalo skoro 13 sati dok ju je ove godine „pretrčao“ za 10:28:30 i zauzeo 8. mjesto u muškoj konkurenciji. Značajan osobni, ali i trkački uspjeh ostvario je i Kristian koji je nakon prošlogodišnje teške i hrabre odluke (zdravlje ipak treba biti na prvom mjestu) da odustane od utrke nakon 15-ak km odlučio ove godine pokoriti Biokovo i ostvariti želju ulaska u klub avanturista koji su savladali Extreme Challenge. Jer proći ovu stazu čista je avantura. A Kristian ju ove godine nije samo prošao, već je to učinio u odličnom vremenu od 10:46:47 čime je zauzeo 11. mjesto u muškoj konkurenciji.
Kako bismo dočarali fizičku i tehničku zahtjevnost staze dovoljno je navesti da sudionici prolaze vrh Šćirovac poznat kao najnedostupniji vrh u Hrvatskoj, između Šćirovca i Sv.Ilije visoki greben koji se nalazi na oko 1500 metara i koji je izrazito tehnički zahtjevan (inače najizoliranija planinska točka u Hrvatskoj), strmim usponom penju se do najvišeg biokovskog vrha Sv. Jure odakle puca nevjerojatan pogled na sve strane. A ni vrijeme ih nije štedilo. Tijekom 14 sati koliko je bio vremenski limit izmijenila su se sva godišnja doba. Kada sumiramo sve navedeno za prolazak ove staze potrebna je poprilična fizička izdržljivost, ali i mentalna snaga, a Tomislav i Kristian dokazali su da imaju oboje.
„Jer tamo gore ne postoji ništa drugo osim planine, tebe i vlastite volje i sposobnosti da se uspješno krećeš kroz takvu surovu i predivnu okolinu. Privilegij je biti dio ove priče i neopisiva je sreća završiti ovu utrku na onoj najduljoj i najtežoj stazi.“ zaključio je Kristian na kraju.
Boroša
Ali nisu Kiki i Tomo jedini Martinezi koji su proteklog vikenda savladavali nadmorske visine. Iako nisu lunjali kamenim grebenima i visokim planinskim vrhovima osmero naših članova otrčali su brdsko-cestovnu utrku Boroša poznatu kao najstarija planinska trka u zemlji s 31-godišnjom tradicijom. Ova utrka zadovoljava apetite onih koji vole cestovno trčanje, ali i onih koji prednost daju zovu prirode odnosno trčanju brdskim putevima i šumskim proplancima. Dužina staze je „samo“ 12,7 km, ali zahtijeva popriličnu izdržljivost jer nakon starta na Trgu bana Jelačića cilj se nalazi visoko na samom vrhu Sljemena što znači visinsku razliku od 770m (start na 113m, cilj na 985m). Ni njima vrijeme nije bilo naklono jer ih je kiša pratila od početka do kraja. Kad se sve skupa zbroji pomislili bi da im je ova utrka bila prava muka, ali izrazi njihova lica govore drugo, a ni rezultati nisu za baciti:
Nino Vodvarka 1:21:34 110. mjesto ukupno i 35. u kategoriji
Matea Blažinović 1:30:41 195. mjesto ukupno i 20. u kategoriji
Dušan Dojčinović 1:31:42 197. mjesto ukupno i 59. u kategoriji
Ingo Berko 1:34:27 232. mjesto ukupno i 41. u kategoriji
Neven Matijaš 1:35:30 247. mjesto ukupno i 12. u kategoriji
Zvjezdana Jagnić Mandić 1:46:01 318. mjesto ukupno i 16. u kategoriji
Danijela Marijanović 1:48:34 335. mjesto ukupno i 36. u kategoriji
Iva Lednicki 1:49:10 338. mjesto ukupno i 21. u kategoriji.
Čestitke svim našim Martinezima!!
Foto: Atletski klub Martin Dugo selo
Boris Kačan
Marin Guić
Dinko Bažulić
{ppallery}2023/ak_martin_biokovo{/ppgallery}
